Slavuj.net Dobar glas bolji sadržaj
Do 2002. godine medicinska znanost je znala nekoliko koronavirusa koji su zarazili ljudska bića, od kojih nijedan nije uzrokovao ozbiljne bolesti. Tada se 2002. godine u kineskoj provinciji Guangdong pojavio virus koji se sada zove SARS-CoV. Kasnijim izbijanjem teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) poginulo je 774 ljudi širom svijeta prije nego što je stavljen pod kontrolu. Još jedna nova bolest, bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS), najavila je dolazak MERS-CoV-a, koji se, iako se nije proširio tako daleko i tako široko kao SARS (bar ekskurzija u Južnu Koreju), još uvijek nije eliminiran. Do danas je poginulo 858 ljudi, od kojih je najnovija 4. veljače.
Treći put, to je bio SARS-CoV-2, koji je sada odgovoran za 225.000 smrti u moru i oko 19 ljudi. I SARS-CoV i MERS-CoV usko su povezani s koronavirusima koji se nalaze u divljim šišmišima. U slučaju SARS-CoV, prihvaćena priča je da se virus proširio iz slepih miševa u pećini u provinciji Yunnan u cive, koje su se prodavale na tržnicama u Guangdongu. U slučaju MERS-CoV, virus se širio iz slepih miševa u deve. Sada redovito prelazi s deva na ljude, što ih je teško eliminirati, ali širi se među ljudima samo u uvjetima neposredne blizine, što ga čini upravljivim.
Podrijetlo među šišmišima također izgleda nevjerojatno vjerojatno za SARS-CoV-2. Put koji je prešao od šišmiša do čovjeka tek treba utvrditi. Ako, poput MERS-CoV, virus i dalje kruži akumulacijom za životinje, ubuduće bi mogao izbiti ponovo. Ako ne, neki drugi virus sigurno će pokušati nešto slično. Peter Ben Embarek, stručnjak za zoonoze (bolesti koje se prenose sa životinja na ljude) na Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, kaže da su takvi prelivi sve češći jer ljudi i njihove uzgajane životinje guraju u nova područja gdje imaju bliži kontakt s divljinom. Razumijevanje detalja kako se događaju takvi prelijevanja trebalo bi pružiti uvid u njihovo zaustavljanje.
Međutim, u nekim umovima postoji mogućnost napredovanja neprijateljske akcije dijela većeg od virusa. Od pojave genetskog inženjeringa 1970-ih, teoretičari zavjere prilično su ukazivali na svaku novu zaraznu bolest, od AID-a do Ebole do MERS-a, do Lyme-ove bolesti, do SARS-a do Zika, kao posljedice ljudskog golicanja ili zlostavljanja.
The politics of the covid-19 pandemic mean that this time such theories have an even greater appeal than normal. The pandemic started in China, where the government’s ingrained urge to cover problems up led it to delay measures that might have curtailed its spread. It has claimed its greatest toll in America, where the recorded number of covid-19 deaths already outstrips the number of names on the Vietnam War Memorial in Washington, DC.
These facts would have led to accusations ringing out across the Pacific come what may. What makes things worse is a suspicion in some quarters that SARS-CoV-2 might in some way be connected to Chinese virological research, and that saying so may reapportion any blame.
There is no evidence for the claim. Western experts say categorically that the sequence of the new virus’s genome—which Chinese scientists published early on, openly and accurately—reveals none of the telltales genetic engineering would leave in its wake. But it remains a fact that in Wuhan, where the outbreak was first spotted, there is a laboratory where scientists have in the past deliberately made coronaviruses more pathogenic.
Such research is carried out in laboratories around the world. Its proponents see it as a vital way of studying the question that covid-19 has brought so cruelly into the spotlight: how does a virus become the sort of thing that starts a pandemic? That some of this research has been done at the Wuhan Institute of Virology (WIV) seems all but certainly a coincidence. Without a compelling alternative account of the disease’s origin, however, there is room for doubt to remain.
Razlika od 4%
Podrijetlo virusa iza epidemije SARS-a iz 2003. – „klasični SARS“, kako ga virolozi sada krivo nazivaju – u velikoj je mjeri utvrdio Shi Zhengli, istraživač WIV-a koji se ponekad u kineskim medijima naziva „šišmišom damom“. Tijekom niza godina, ona i njezin tim posjetili su udaljene lokacije diljem zemlje u potrazi za bliskim rođakom SARS-CoV-om u slepih miševa ili njihovog guana. Pronašli su je u pećini punoj potkovskih miševa u Yunnanu.
Znanstvenici su u zbirci virusnih genoma prikupljenih tijekom tih studija pronašli virus šišmiša najbliži SARS-CoV-2. Soj zvan RaTG13 okupljen u istoj pećini u Yunnanu dijeli 96% svog genetskog slijeda s novim virusom. RaTG13 nije predak virusa. Nešto je više poput svog rođaka. Edward Holmes, virolog sa Sveučilišta u Sydneyu, procjenjuje da razlika od 4% između dva predstavlja najmanje 20 godina evolucijskog odstupanja od uobičajenog prethodnika, a vjerojatno i nešto više od 50 godina.
Iako bi šišmiši u teoriji mogli prenijeti virus porijeklom iz tog prethodnika izravno na ljude, stručnjaci smatraju da je ideja malo vjerojatna. Virusi šišmiša na specifičan način izgledaju drugačije od SARS-CoV-2. U SARS-CoV-2 protein šiljaka na površini virusnih čestica ima domenu koja veže receptore (RBD) koja je sposobna zalijepiti se za određenu molekulu na površini ljudskih stanica kojom virus zarazi. RBD u koronavirusima šišmiša nije isti.
Jedna nedavna studija sugerira da je SARS-CoV-2 proizvod prirodne genomske rekombinacije. Različiti koronavirusi koji inficiraju istog domaćina više su nego voljni zamijeniti djeliće genoma. Ako bi virus šišmiša sličan RaTG13 naletio na životinju koja je već bila zaražena koronavirusom koji se hvalio RBD-om pogodnijim za zarazu ljudi, mogao bi se pojaviti u osnovi batinasti virus s više RBD-a sa ljudskim stanjem. Tako izgleda SARS-CoV-2.
Već rano se uveliko zamišljalo da će srednji domaćin vjerojatno biti vrsta koja se prodaje na tržnici morskih plodova i divljih životinja u Wuhanu, mjestu na kojem se spopadaju sve vrste stvorenja, od rakunskih pasa do dišnih jazavaca, i od blizu i dolje, zajedno u nesanitarnim uvjetima. Mnogi rani slučajevi čovjeka covid-19 bili su povezani s tim tržištem. Jonathan Epstein, potpredsjednik znanosti s udrugom EcoHealth Alliance, kaže da je za 585 brisa različitih površina oko tržišta, oko 33 bilo pozitivno na SARS-CoV-2. Svi su oni stigli iz područja za koje se prodaju divlje životinje. To je prilično jako koliko dobivaju indirektni dokazi.
Prva životinja koja je došla pod ozbiljnu sumnju bio je pangolin. Koronavirus pronađen u pangolinima ima RBD u osnovi identičan onome SARS-CoV-2, što sugerira da je možda bio virus s kojim se virus šišmiša rekombinirao na putu da postane SARS-CoV-2. Pangolini se koriste u tradicionalnoj medicini, ali iako su ugroženi, ipak se mogu pronaći u jelovnicima. Očito nema evidencije o tome kako se trguje na tržištu u Huananu. No s obzirom da je takvo trgovanje ilegalno i da bi takvi zapisi sada izgledali poprilično inkriminirajuće, to je jedva dokaz da ih nije bilo.
Činjenica da je poznato da pangolini luče viruse iz kojih je SARS-CoV-2 mogao pokupiti svoj ljudski kompatibilan RBD svakako je sugestivno. Ali niz drugih životinja također bi mogao sadržavati takve viruse; samo što znanstvenici još nisu sve tako temeljito pogledali. RBD u SARS-CoV-2 koristan je ne samo za napad na stanice ljudi i, vjerojatno, pangoline. Omogućuje pristup sličnim ćelijama i kod drugih vrsta. U posljednjih nekoliko tjedana pokazalo se da je SARS-CoV-2 pronašao svoj put od ljudi do domaćih mačaka, uzgajanih minki i tigra. Postoje dokazi da to zapravo može proći između mačaka, pa je moguće zamisliti da su one bile posrednici – iako još nema dokaza da je mačka zarazila čovjeka.
Apelacija na tržištu kao mjesto ljudske infekcije koja stoji iza epidemije Wuhana i dalje je snažna; tržište u Guangdongu krivo je za širenje SARS-a. Bez poznatog posrednika, dokazi protiv njega ostaju neizmjenski. Iako su mnogi slučajevi ranih ljudi bili povezani s tržištem, obilje njih nije bilo. Možda su bili povezani s ljudima koji imaju veze s tržištem na još nepoznate načine. Ali nitko ne može biti siguran.
Gdje započeti?
Virusni genomi pronađeni u ranih bolesnika toliko su slični da snažno sugeriraju da je virus samo jednom skočio s srednjeg domaćina na ljude. Procjene temeljene na brzini kojom se razlikuju genomi daju najranije vrijeme za ovaj prijenos početkom listopada 2019. Ako je to točno, gotovo sigurno je bilo infekcija koje nisu bile ozbiljne ili nisu stigle u bolnice ili nisu prepoznate kao neobične, prije nego što su prvi službeni slučajevi zabilježeni u Wuhanu početkom prosinca. Ti se rani slučajevi možda odvijali negdje drugdje.
Ian Lipkin, šef Centra za infekciju i imunitet na Sveučilištu Columbia u New Yorku, surađuje s kineskim istraživačima kako bi testirali uzorke krvi uzete krajem prošle godine od pacijenata sa upalom pluća širom Kine kako bi utvrdili postoje li dokazi za virus se proširio na Wuhan odnekud. Ako postoji, možda je ušao na tržište Huanana ne u kavezu, već na dvije noge. Tržište je popularno kod posjetitelja kao i kod lokalnog stanovništva, a blizu je željezničke stanice Hankou, čvorišta u kineskoj željezničkoj mreži velike brzine.
Daljnjim istraživanjem može se utvrditi kada, gdje i kako je virus ušao u ljude jasnije. Postoji široki spektar mogućih međupredmetnih vrsta za mnogo više lova na viruse. Ako je moguće provesti detaljne razgovore s onima koji su se našli u najranijim slučajevima covid-19, to bi se moglo bolje ciljati na genetsko uzorkovanje, kaže dr Embarek i uz malo sreće moglo bi se doći do izvora. No vrijeme koje je potrebno da se to učini, dodaje, “moglo bi biti brzo ili može biti vrlo dugo”.
Ako se pokaže da potiče negdje drugdje, identifikacija novog virusa u ranim fazama epidemije Wuhan može se pokazati zahvaljujući gradskoj koncentraciji viroloških know-how-a koji se zasigurno baca na sekvenciranje više virusa. iz više izvora. No dok se ne postigne zadovoljavajući prikaz prirodnog prelijevanja, ta ista koncentracija znanja u WIV-u i drugom lokalnom istraživačkom centru, Wuhan centru za kontrolu i prevenciju bolesti, nastavit će privlačiti sumnju.
- godine WIV je otvorio prvi laboratorij na razini biosigurnosti 4 (BSL-4) u Kini – vrstu postrojenja s visokim udjelom u kojem se rade na najopasnijim patogenima. Veliki dio post-SARS-ovih istraživanja dr. Ši-a usmjeren je na razumijevanje potencijala koji virusi koji još uvijek cirkuliraju među slepih miševima moraju se preliti u ljudsku populaciju. U jednom eksperimentu, ona i Ge Xingyi, također WIV, u suradnji s američkim i talijanskim znanstvenicima, istraživali su potencijal sličan bolesti coronavirusa šišmiša, SHC014-CoV, rekombinirajući svoj genom s onim koronavirusa koji inficira mišem. WIV bilten iz studenog 2015. izvijestio je da se rezultirajući virus mogao „učinkovito replicirati u primarnim stanicama ljudskog dišnog puta i postići in vitro titre ekvivalentne epidemijskim sojevima SARS-CoV“. Početkom travnja ovaj bilten i svi ostali uklonjeni su s web stranice instituta.
Ovaj je rad, rezultati koji su također objavljeni u časopisu Nature Medicine, pokazao da skokovi SARS-CoV-a s šišmiša na ljude nisu bili mučnina; ostali koronavirusi šišmiša bili su sposobni za nešto slično. Korisno znati. Ali, davanje patogenima i potencijalnim patogenima dodatne ovlasti za razumijevanje onoga za što su oni sposobni je kontroverzan pothvat. Njihovi zagovornici inzistiraju da ovi eksperimenti „dobitak funkcije“ imaju važnu primjenu kao što su razumijevanje otpornosti na lijekove i trikovi koje virusi koriste da izbjegnu imunološki sustav. Oni također nose očite rizike: tehnike o kojima ovise mogu se zloupotrijebiti; njihovi bi proizvodi mogli procuriti. Stvaranje pojačanog soja ptičje gripe 2011. godine u pokušaju razumijevanja osebujne virulencije soja gripe odgovornog za pandemiju 1918-19-19 uzrokovalo je široku zabrinutost. Amerika je prestala s financiranjem rada na dobicima za nekoliko godina.
Filippa Lentzos, koja proučava biomedicinu i sigurnost na King’s Collegeu u Londonu, kaže da se u svijetu biološke sigurnosti raspravlja o mogućnosti da SARS-CoV-2 ima podrijetlo povezano s legitimnim istraživanjima. Mogućnosti o kojima se nagađa uključuju curenje materijala iz laboratorija i slučajnu infekciju čovjeka tijekom rada bilo u laboratoriju ili na terenu.
Propuštanja iz laboratorija, uključujući laboratorije BSL-4, nisu nečuvena. Posljednji poznati slučaj malih boginja na svijetu uzrokovao je curenje iz britanske laboratorije 1978. Izbijanje bolesti stopala i 2007. godine imalo je slično porijeklo. U Americi je došlo do slučajnih ispuštanja i zloporaba koje uključuju ebolu, a iz laboratorija na nižem nivou zaštite smrtonosni soj ptičje gripe. Čini se da su se laboratorijski radnici zarazili SARS-om i davali ih kontaktima vani barem u dva navrata.
Stvari nesumnjivo istječu iz laboratorija koji rade i na nižim razinama biološke sigurnosti. No, koliko to čine, nepoznato je, dijelom i zato što se ljudi brinu manje o njima. Kao i u drugim dijelovima ove priče, nepoznato je Petrijevo tanjur u kojem mogu rasti špekulacije. To je možda razlog za zanimanje za laboratorij u Wuhan centru za kontrolu i prevenciju bolesti. Pretisak dva kineska znanstvenika objavljen na web stranici ResearchGate i naknadno uklonjen sugerirao je da je tamo napravljeni rad mogao izazvati zabrinutost. U ovom se laboratoriju navodi da su smještene životinje – uključujući, za jedno istraživanje, stotine šišmiša iz provincija Hubei i Zhejiang – i da se specijalizirala za prikupljanje patogena.
Richard Pilch, koji radi na neširenju kemijskog i biološkog oružja na Institutu za međunarodne studije Middlebury u Kaliforniji, kaže da postoji jedna značajka novog virusa koja bi se, možda, mogla pojaviti tijekom “eksperimenata passažiranja” u kojima su patogeni preneseni između domaćini kako bi proučavali evoluciju njihove sposobnosti širenja. Ovo je “mjesto na bazičnog cijepanja”, koje bi moglo povećati zaraznost. SARS-CoV-2 ima takvo mjesto na svom bjelančevinama. Njegovi najbliži rođaci među koronavirusima šišmiša nemaju. No iako bi se mjesto rascjepa moglo pojaviti pasiranjem, nema dokaza da je to u ovom slučaju i učinjeno. Moglo bi se razviti i na normalan način dok je virus prolazio s domaćina na domaćina. Dr Holmes je u međuvremenu rekao da “ne postoje dokazi da SARS-CoV-2 … potječe iz laboratorija u Wuhanu u Kini.” Iako su drugi nagađali o slučajnostima i mogućnostima, nitko još nije uspio potkopati tu tvrdnju.
Mnogi znanstvenici misle da s toliko biologa koji aktivno traže lov na viruse šišmiša i rad na dobivanju funkcije postaje sve češći, svijet je u nekom trenutku sve veći rizik od pandemije koja se izvodi iz laboratorija. “Jedna od mojih najvećih nada u ovoj pandemiji jest da ćemo se pozabaviti tim problemom – to me zaista zabrinjava”, kaže dr. Pilch. Danas postoji oko 70 mjesta BSL-4 u 30 zemalja. Planirano je još takvih objekata.
Ipak, opet, treba razmotriti nepoznato. Svake godine u svijetu postoji na desetke tisuća smrtnih slučajeva respiratornih bolesti od kojih je uzrok tajanstven. Neke od njih mogu biti posljedica neprepoznatih zoonoza. Potrebno je paziti na pitanje jesu li uistinu i kako te prijetnje prekrivati. Ta pažnja treba laboratorijama. Također joj je potreban određeni stupanj otvorene suradnje koju Amerika sada degradira optužbama i smanjenjem finansiranja te da je Kina poduzela korake za suzbijanje izvora. To suzbijanje nije učinilo ništa da pomogne zemlji; doista, podržavajući špekulacije, može joj još naštetiti.
