Kršćanski osvrt na 19. gay paradu u Zagrebu

U ZAGREBU je održana 19. tradicionalna Povorka ponosa.

IMA LI NADE ZA NAS?
Pita se jedan svećenik (M.J.) iz Zagreba.

Ne znam, je li mi se samo čini ili je to stvarno tako? Vrijeme što više odmiče kao da sve više živimo u vremenu u kojem ljudski rod polako, sigurno i nezaustavljivo, gubi moralni kompas. Idemo li u krivom smjeru i jesmo li toga svjesni?

Ne, nikako, nije mi namjera nekoga osuđivati niti mu držati moralne prodike. No, s druge strane kao vjernik i kršćanin, ne mogu zatvarati oči pred nečim što je nesporno i evidentno se odvija tu pred nama, u našoj zbilji i svakodnevnoj realnosti. Svjedoci smo mnogih, razno raznih manifestacija iskazivanja “slobode i demokratskih prava”. Ipak, postavlja se pitanje postoji li, ima li je, i gdje je granica svemu tome?” Osobno vjerujem da je naš Stvoritelj, Bog koji se između ostalog, svojevremeno objavio kroz utjelovljenu Riječ u osobi Isusa Krista, kao i kroz Bibliju, pisanu božju riječ, jest moralni autoritet i vodič za naš svakodnevni život. Slijedom toga, vrlo su znakoviti i upozoravajući ovi biblijski redci:
“Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom”!
(Izaija 5,20.21)

Bez sumnje ne smijemo upasti u zamku misleći da smo “iscrpili” Boga svojim padovima, grijesima i promašajima. Ne, to je nemoguće! Ljubav se ne može potrošiti, a ni mi ne možemo natjerati Boga da nas ne voli. Ljubav nije nešto što Bog radi. Ljubav je ono što Bog jest!
Tako u evanđelju po Luki 7,36-51, čitamo izvještaj kad je Isusu došla javna grešnica, dok je bio u kući farizeja Šimuna, svi su ju osuđivali i prezreli. A Isus? Dok mu je suzama prala noge i otirala svojom kosom, On joj je rekao: „Oprošteni su ti mnogi grijesi, jer si mnogo ljubila. Kome se malo oprašta, malo ljubi!“ Tako, ta je žena došla k Isusu raskajana srca. Otvorila je svoju dušu Isusovoj ljubavi, i Isusova ju je ljubav očistila i oslobodila. Isusova je ljubav ušla u njenu dušu – i ona je postala druga osoba!

Na drugom mjestu, u Iv 8,1-10, čitamo kako su se pismoznanci i farizeji spremali kamenovati ženu zatečenu u preljubu. I dovode ju Isusu da je osudi. Naravno, spremaju mu zamku. Ta je žena ležala u sredini, sklupčana u svojoj sramoti. Nije se usudila niti svoj pogled podići da ga pogleda. Međutim, Isusova beskrajna ljubav dotiče i njenu dušu. Po toj ljubavi dolazi svjetlo u njeno srce, dolazi život. Mora da su poput najljepše melodije zvučale Isusove riječi: „Ženo, ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više ne moj griješiti!“ Jedini koji ju je imao pravo osuditi – oprašta! Zašto? Je li ona to zaslužila? Ne, naravno da nije, ništa od toga. Jednostavno – jer je Božja ljubav takva – savršena. Ona prašta i pale pridiže. Ona iscjeljuje i vraća snagu života. Ako zemaljski očevi, premda „zli“, tj. nesavršeni, znaju praštati i dobre dare darivati svojoj djeci, koliko li će više Otac nebeski, koji je savršen u svojoj ljubavi, obdariti svojim milosrđem nas koji ga volimo?!

No, Božja ljubav tu ne staje. Ona ne poznaje granica. Bog voli i najprljavijeg, najpokvarenijeg grešnika koji je ikada hodao ovom zemljom. Ljubi i onoga koji bi mu pljunuo u lice i rekao: „Ne želim imati ništa s tobom. Sasvim sam zadovoljan ovime što jesam i zbog toga mi nije žao .“ Samo, takav svojim stavom ne prima ljubavi Božje i ona ga ne može spasiti ni iscijeliti. Ako Bog, dakle, ljubi i takve okorjele grešnike, kako da onda ne voli one koji žele, hoće i nastoje svojim životom ugoditi mu i proslaviti Ga?
Dužni smo i odgovorni, kako zbog sebe tako i zbog drugih. Stoga, ne relativizirajmo stvarnost oko nas, ne nasjedajmo nečemu što nam je predstavljeno kao “civilizacijski i kultorološki” doseg suvremenog čovječanstva. Ne budimo od onih: “koji će zlo dobrim nazivati, a dobro zlim, koji će od tame svjetlost praviti, a od svjetlosti tamu, koji će gorko slatkim činiti, a slatko gorkim”.

Na kraju, nikada ne zaboravimo! Nije naše da sudimo niti osuđujemo! Pozvani smo da volimo i poštujemo svakog čovjeka kao ljudsko biće i božje stvorenje! Naučimo razlikovati grijeh od grešnika! Bez ikakve iznimke, svatko od nas je grešnik. No neupitna je istina da Bog voli grešnika, ali ne voli grijeh! Stoga, uputimo svakog čovjeka na Božju ljubav i Njegovu spasonosnu milost. Pozovimo ih, da svi oni koji to do sada u životu nisu iskusili, nisu se susreli niti su čuli ove iscjeljujuće riječi: „Ženo – čovječe ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti!“