Prvi maj – Međunarodni praznik rada

Zašto je Međunarodni dan radnika 1. maja?

U kasnom 19. stoljeću socijalisti, komunisti i sindikalisti birali su 1. maj da postane Međunarodni dan radnika.

Datum je bio simboličan, u znak sjećanja na aferu Haymarket, koja se dogodila u Chicagu u Sjedinjenim Državama 1886. godine.

Godinama se američka radnička klasa – često primorana da radi do 16 sati dnevno u nesigurnim uslovima – borila za osmosatni radni dan.

Potom je u oktobru 1884. godine Savez Sjedinjenih Država i Kanade Savez za organizirane obrtnike i radničke saveze odlučio da će 1. maja 1886. godine obilježiti prvi dan kada će na snagu stupiti osmosatni radni dan.

Kada je taj dan došao, između 300.000 i 500.000 američkih radnika štrajkovalo je u gradovima i gradićima širom zemlje, prema procjenama različitih istoričara.

U Chicagu, koji je jezgro borbe, oko 40.000 ljudi protestira i štrajkuje.

Radnice u prvomajskoj paradi u New Yorku 1936. godine [ New York Daily News Archive / Getty Images]

Do 3. maja štrajk je bio dobro koordiniran i u velikoj mjeri nenasilan.

Ali kako se bližio kraj radnog dana, štrajkački radnici u Chicagu pokušali su da se suprotstave štrajkačima u kompaniji McCormick Harvesting Machine Company. Veliki policijski kontingenti štitili su štrajkaše, a službenici su otvorili vatru na štrajkače, usmrtivši najmanje dvojicu.

Dok je policija 4. maja pokušala rastjerati demonstrante na Chicago trgu Haymarket, na njih je bačena bomba, usmrtivši sedam policajaca i najmanje četiri civila.

Potom je policija opkolila i uhapsila osam anarhista, koji su svi osuđeni za zavjeru. Sud je osudio sedam na smrtnu kaznu i jednu do 15 godina zatvora. Četvorica su obješena, jedan je počinio samoubistvo, umjesto da se suoči sa sudskom kaznom, a dvojici su preinačene kazne u doživotni zatvor.

Oni koji su umrli, uključujući i socijaliste i anarhiste, smatrali “mučenicima Haymarketa”.

1889. godine Druga međunarodna međunarodna organizacija za radnike i socijaliste proglasila je da će 1. maja od tada biti Međunarodni dan radnika. Afera Haymarket potaknula je širi radnički pokret.

U SAD-u, međutim, osmosatni radni dan nije bio prepoznat dok ga 1916. godine nije pretvorio u zakon, nakon višegodišnjih štrajkova, protesta i akcija u njegovu korist.

Povijest praznika nakon 1916. godine.

Nakon što je 1916. godine u SAD-u pokrenut osmosatni dan, podržali su ga Komunistička internacionala, međunarodna koalicija socijalističkih i komunističkih partija te komunističke i socijalističke stranke u raznim zemljama.

Iste godine, kako je nastavio Prvi svjetski rat, djelomični štrajkovi i sukobi s policijom u SAD-u i nekoliko europskih zemalja potaknuti su masovnim proturatnim osjećajima, koliko ih je pokrenula borba za radnička prava.

1917. godine, dok su SAD proglasile svoje sudjelovanje u ratu, socijalisti i drugi ljevičari demonstrirali su protiv krvoprolića.

Marksistički čelnici širom svijeta – među njima Rosa Luksemburg i Vladimir Ilyich Ulyanov, koji je najpoznatiji kao Lenjin – smatrali su da je rat primjer kapitalističkih, imperijalističkih zemalja koje bacaju pripadnike međunarodne radničke klase jedne protiv drugih. Ustvrdili su da bi radnici trebali ujediniti i voditi revolucionarni rat protiv vladajućih klasa u njihovim vlastitim zemljama.

Četiri dana nakon revolucije kojom je srušena carska vladavina u Rusiji, osmočasovni radni dan uveden je službenom uredbom.
Koji su neki od najupečatljivijih prosvjeda na Međunarodni dan radnika?

Međunarodni dan radnika obilježava se proslavama, prosvjedima, štrajkovima i komemoracijama širom svijeta.

Iako su veličina i intenzitet komemoracija opadali i protjecali tijekom godina, nekoliko se obilježavanja Međunarodnog dana radnika obilježavaju.

U SAD-u 1971., dok je rat u Vijetnamu trajao pod predsjedanjem Richarda Nixona, protesti u Washingtonu trajali su nekoliko dana i uključivali građansku neposlušnost protiv rata.

Nixon je poslao oko 10.000 vojnika i izvršena su masovna uhićenja, što je potaknulo optužbe za kršenje građanskih prava. Policija i sigurnosne snage uhitile su više od 12.000 ljudi, iako je većina na kraju puštena bez optužbi.

U Berlinu, Njemačka, Prvi May, protesti u sukobu sa policijom 2009 godine [Getty Images]

U novije vrijeme, 2006. godine, niz marša američke reforme o imigraciji nastavljen je 1. maja, kada su organizatori pozvali na štrajk koji su nazvali “dan bez imigranata”. Na protestima je već sudjelovalo između 350.000 i 500.000 ljudi u gradovima širom SAD-a.

U 2016. godini održani su veliki prvomajski prosvjedi i marševi u zemljama širom svijeta. U turskom gradu Istanbulu prosvjednici su se sukobili s policijom dok su pokušavali doći na poznatog gradskog trg Taksim. Najmanje jedan prosvjednik je ubijen, a deseci uhićeni.

U Moskvi su deseci tisuća Rusa marširali na prokremlinski skup kako bi obilježili praznik, dok su ljevičarske skupine održale odvojena događanja u nekoliko ruskih gradova.

U Tajpeju, glavnom gradu Tajvana, sindikati su maršom izašli na ulice kako bi pozvali vladu da smanji radno vrijeme i poveća plaće.

Tisuće ljudi u njemačkim gradovima Berlinu i Hamburgu sudjelovalo je u javnim demonstracijama. U nekoliko njemačkih gradova održani su protesti protiv krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku (poznate i kao AfD).

Prošlo je više od 130 godina od ustanka radničke klase u Chicagu. Teško je prognozirati hoće li i koliko će godina proći do nekih novih borbi za pravednije društvo u kojem će radnici biti plaćeni za prekovremeni rad. I za slobodan dan na praznik rada. Jer nekad je Prvi maj i sve što ide uz ovaj praznik imao potpuno drugačiju simboliku. Na današnji dan važno je i spomenuti broj nezaposlenih u našim zemljama. Prema posljednjim informacijama nezaposlenih osoba na evidencijama zavoda i službi zapošljavanje: BiH s 34%, Sjeverna Makedonija 29%, Crna Gora 20%, Srbija 19%, Hrvatska 18% i Slovenija 10%. Zbog koronevirusa i tehnologije koja preuzima ljudske poslove nezaposlenost drasticno raste iz dana u dan.

Redakcija portala Slavuj.net želi vam sretan 1. maj, Međunarodni praznik rada!